Vreme gradnje retko je bilo naznačeno na zabatima ukrašenim sunčevim zracima. Većina zgrada je građena od sedamdesetih godina XIX do prve trećine XX veka uglavnom u naseljima Donje Tise i Tamiša (na mađarskom Temeškez - ravnica koju zatvaraju Maroš, Tisa i Dunav, kroz koju protiče Tamiš, ravničarski deo Banata). Napravili su ih lokalni stolari, a svaki zabat je sadržao jedinstvena rešenja. Lokalni dekorativni elementi se takođe mogu primetiti u svakom selu i manjem regionu: sedmokrake zvezde se mogu naći u Banatskom Aranđelovu i Đali, šare slagalice u Senti, različiti otvori na tavanu u Molu i Adi, dok su daske ukrašene urezima korišćene u Čantaviru i Martonošu. U Subotici i okolini, na primer Ludaš, Kelebija, Tompa, između dva tavanska otvora postavljeno je raspeće.
Sunčevi zabati su uglavnom imali samo jedan tavanski otvor, od ovog centra drveni zabat je bio pokriven letvicama u obliku sunčevih zraka. Sunčevi zraci bi popunjavali ceo zid zabata, polovinu ili njegovu trećinu. U drugoj verziji, sunce je bilo prikazano u obliku lepeze, to su zvali Sunce iz ugla (saroknap). Šandor Balint je ove frontone u kojima je zabat bio ukrašen trouglovima isečenim u obliku tupog ugla nazvao „božjim očima“.
Kultni karakter sunčanih zabata su već početkom 20. veka primetili istraživači koji su mislili da su u njima otkrili poštovanje drevnog boga sunca. Janoš Kovač i Ištvan Temerkenji identifikovali su različite verske i mitološke korene. Šandor Balint je povezao njihov nastanak sa razvojem crkvene umetnosti baroknog doba.
Motiv sunčevih zraka bio je poznat širom Karpatskog basena, pojavljuje se ne samo na zabatima kuća, već i na malim kapijama. Ovaj ukrasni motiv bio je popularan u Vojvodini u naseljima Donje Tise, osamdesetih godina prošlog veka urađena je fotodokumentacija za oko dve stotine zabata u severnoj i srednjoj Bačkoj. Devedesetih godina 20. veka, uzete su u obzir kuće sa ukrasima od sunčevih zraka u naseljima oko Tamiša (na mađarskom Temeškez). Ovi ukrasi su uglavnom korišćeni u naseljima u kojima su Mađari većinsko stanovništvo.
Zabat ukrašen sunčevim zracima je karakterističan ukras vojvođanskog narodnog graditeljstva, ali je i njegov poslednji stvaralački izraz. Tokom terenskog obilaska, osoblje Međuopštinskog zavoda za zaštitu spomenika kulture Subotica primetilo je da su u mnogim naseljima (Horgoš, Čantavir, Bečej, Banatsko Aranđelovo, Đala, Senta) obnovljeni mnogi stari zabati ukrašeni sunčevim zracima, što je ukazivalo na to da je i lokalno stanovništvo primetilo njihovu lepotu. Naša dva poznata arhitekta, Vilmoš Tot i Zoltan Valkai, takođe su otkrili ovaj dekorativni element kultne prirode i lepo uklopili ovaj prelepi barokni motiv koji definiše narodnu arhitekturu našeg kraja na fasade nekih od objekata koje su projektovali (poslovna zgrada Iglo u Horgošu, Salaš Katai u Malom Iđošu).
Bálint Sándor: A szögedi nemzet. A szegedi nagytáj népélete. Szeged, 1970.
Beszédes Valéria: A napsugárdíszes oromzatú házak Vajdaságban. Létünk, 1989. (http://adattar.vmmi.org/cikkek/4300/letunk_1989.5-6_06_beszedes_valeria.pdf)
Harkai Imre: Topolya építészete. Topolya, 1991.
Szerda András: A becsei napsugár díszes házak. Becse, 2010.
Valkay Zoltán: Zenta építészete. Újvidék, 2002.